Na uskrsni utorak, 18. travnja 2017. pod pučkom sv. Misom u 11,00 sati, po dozvoli biskupa Ratka, stolački župnik don Rajko Marković blagoslovio je kapelicu u selu Gornja Bitunja, stolačka župa.
Na početku je Dumo pročitao biskupovu dozvolu stolačkom župniku za blagoslov i uime Biskupovo i u svoje osobno čestitao svima izgradnju ovog Božjega zdanja. Na ovaj blagoslov okupio se silan svijet sa svih strana iz stolačkoga kraja, okolnih župa i odseljenici iz Hrvatske i zapadnoeuropskih zemalja. Mještani su u posljednje vrijeme ogradili groblje lijepim zidom, napravili kapelu, postavili zvono i uredili grobove i grobnice svojih pokojnika.
Na početku je župnik sve pozdravio, svima zahvalio, te izrazio veliku radost povodom ovoga blagoslova i zajedničkog susreta, a potom je blagoslovio kapelu i zvono na čast blaženoga Ivana Merza, pa će se tako godišnja sv. Misa govoriti u ovoj kapeli 10. svibnja kad i kalendarski slavimo bl. Ivana Merza, kojega su mještani, u dogovoru sa župnikom, izabrali za svoga zaštitnika i to će biti glavni godišnji skup mještana i njihovih gostiju i prijatelja. Ukopnici ovoga groblja su mještani triju sela Gornja Bitunja, Donja Bitunja i Zabrđe. Sva navedena sela pripadaju župi Stolac a nalaze se u Republici Srpskoj. Za vrijeme Domovinskog rata svi su protjerani, a poslije rata vratila se samo jedna obitelj u Gornju Bitunju, koja se bavi stočarstvom. Ostali navrate povremeno i pomalo uređuju svoje kuće i imanja, a što će biti u budućnosti to samo Bog znade, međutim ne treba klonuti, nego imati pouzdanje u Božju providnost.
Za vrijeme sv. Mise domaći vjernici su čitali, posluživali, predmolili, zvonili… a prije sv. Mise sve pripremili i vrlo lijepo organizirali. Na kraju Mise Dumo je još jedanput svima čestitao te konstatirao da je ova kapelica sa zvonom danas ovdje jedno veliko i crkveno i nacionalno djelo, koje svjedoči našu vjeru na ovim prostorima.
Poslije sv. Mise ukopnici ovog groblja priredili su svečani ručak za sve nazočne pod šatorom podignutim za ovu zgodu. Dumo je jelo, piće i sve nazočne na početku blagoslovio i svima zaželio ugodan boravak i prijateljsko druženje na rodnom ognjištu. Danas ovdje živi samo jedna hrvatska obitelj, a nekad su to bila brojčana i jaka sela stolačke župe, ali tko znade možda se opet svijet vrati u ova naša sela živjeti, željan zdrave hrane, zraka i okoliša kako je to danas popularno naglašavati u modernoj Europi. Bilo kako bilo, lijepo se sjetiti svojih pokojnika i ne zaboraviti svoje rodno mjesto i svoj kraj u kojemu su nam u naša srca naši roditelji ugradili Katoličku vjeru i veliku ljubav prema svome hrvatskom narodu.
